Osnovni princip balističkih ploča je korištenje materijala visoke{0}}čvrste za blokiranje, raspršivanje i apsorpciju vanjskih udara. Pri velikom{2}}udaranju, zaštitni materijal mora izdržati značajnu energiju u vrlo kratkom vremenskom periodu. Svojom inherentnom čvrstoćom i strukturnom stabilnošću, balističke ploče šire energiju udara na najšire moguće područje, smanjujući na taj način intenzitet lokaliziranog udara. Budući da različiti materijali funkcionišu različito tokom ovog procesa, balističke ploče često koriste različite konfiguracije materijala prilagođene specifičnim operativnim zahtjevima.
Keramičke balističke ploče prvenstveno se oslanjaju na svoju visoku tvrdoću da razbiju i uspore projektil, dok vlaknasti materijali visoke{0}}čvrstoće na stražnjoj strani hvataju i raspršuju preostalu energiju. Suprotno tome, materijali na bazi vlakana--kao što su polietilen visokih{4}}i aramid-zavise od svoje unutrašnje snage i žilavosti; koristeći višeslojnu -slojnu strukturu, distribuiraju lokalizovane udarne sile na okolna područja. Kombinacija ovih različitih materijala omogućava stvaranje sveobuhvatne kompozitne zaštitne strukture.
Strukturni dizajn takođe igra ključnu ulogu u zaštitnim performansama balističke ploče. Mnogi proizvodi nisu sastavljeni od jednog materijala, već imaju više-slojne strukture nastale kombinacijom različitih materijala. Kada je podvrgnut udaru, svaki sloj reagira u skladu sa svojim specifičnim svojstvima da blokira, rasprši i apsorbira energiju. Efikasan strukturalni dizajn takođe mora uravnotežiti faktore kao što su težina, debljina, dimenzije i predviđeno radno okruženje.
Vrsta materijala, konstrukcijski dizajn, proizvodni procesi i kvalitet proizvoda utiču na konačni učinak; specifični nivoi zaštite moraju biti verifikovani standardizovanim ispitivanjem. Stoga, u praktičnim primjenama, proizvode treba birati na osnovu ciljanog nivoa zaštite i operativnog okruženja, pri čemu izvještaji o testiranju i tehničke specifikacije služe kao primarne reference za-donošenje odluka.
