Balističke tkanine se mogu klasifikovati na osnovu materijala od vlakana koji se koriste; uobičajeni primjeri uključuju aramidna vlakna, polietilenska vlakna visokih-performansi i druge materijale od vlakana visoke{1}}vrste. Aramidne tkanine odlikuju se visokom čvrstoćom i dobrom otpornošću na toplinu, što ih čini širokom primjenom u zaštitnoj opremi, dok polietilenska vlakna visokih{3}}performansi nude prednosti niske gustine i velike čvrstoće, što ih čini uobičajenim u proizvodima gdje je smanjenje težine opreme prioritet. Svaki materijal ima različite karakteristike u pogledu čvrstoće, težine, otpornosti na toplinu i obradivosti.
Balističke tkanine se također mogu kategorizirati u vrste kao što su tkane tkanine, jednosmjerne tkanine i više-slojni kompozitni materijali. Tkane tkanine obično imaju stabilnu strukturu formiranu preplitanjem niti osnove i potke, nudeći dobar strukturalni integritet i otpornost na habanje. Nasuprot tome, jednosmjerni materijali se stvaraju poravnavanjem-vlakana visoke čvrstoće u određenom smjeru i njihovim kombiniranjem u višeslojnu kompozitnu strukturu- kako bi se poboljšale mogućnosti disipacije energije. Materijali različite strukture su prilagođeni različitim zaštitnim proizvodima; stvarni odabir ovisi o dizajnu proizvoda i specifičnim zahtjevima upotrebe.
Tkanine se također mogu klasificirati prema tome da li služe kao ojačanje za meke ili tvrde zaštitne materijale. Mekani zaštitni materijali daju prednost fleksibilnosti, maloj težini i udobnosti za nošenje, što ih čini pogodnim za predmete kao što su zaštitna odijela i prsluci. Tvrdi zaštitni proizvodi, međutim, često zahtijevaju kombinaciju sa smolama, keramikom ili drugim materijalima kako bi formirali komponente sa superiornom strukturnom čvrstoćom, pri čemu tkanina služi prvenstveno da pruži pojačanje i olakša disipaciju energije.
Balističke tkanine se mogu dalje podijeliti na osnovu specifičnih radnih okruženja-kao što su lagane,-otporne na visoke temperature, otporne na abraziju-i na vremenske prilike-otporne kompozitne tkanine. Kako zahtjevi za laganim dizajnom, udobnošću i sveobuhvatnim performansama u zaštitnoj opremi i dalje rastu, jedna metoda klasifikacije često nije dovoljna da pokrije cijeli niz proizvoda. Shodno tome, odabir materijala obično uključuje istovremenu procjenu tipa vlakana, strukture tkanine, nivoa zaštite i predviđenog okruženja za krajnju{6}}uporabu.
